Greinasafn

2018
 »janśar

2017
 »desember
 »nóvember
 »október
 »september
 »įgśst
 »jślķ
 »jśnķ
 »maķ
 »aprķl
 »mars
 »febrśar
 »janśar
2016
2015
2014
2013
2012
2011
2010
2009

Articles in English

6.5.2015
My dear Erin Olivia.

Read more

3.3.2015
Mi querida Andrea.

Read more

29.5.2014
DE PROFUNDIS : THE VOICE OF ANDALUCIA

Read more

23.4.2013
Curriculum BS

Read more

17.9.2017

Sannleiksvitni aldarinnar

1984 eftir George Orwell ķ žżšingu Eirķks Arnar Noršdahl ķ Borgarleikhśsinu.

Leikgerš: Robert Icke og Duncan Macmillan
Leikstjóri:Bergur Žór Ingólfsson
Leikmynd: Sigrķšur Sunna Reynisdóttir og Elķsabet Alma Svendsen
Lżsing: Björn Bergsteinn Gušmundsson
Leikgervi: Margrét Benediktsdóttir
Tónlist og hljóš: Garšar Borgžórsson
Myndband: Ingi Beck

Žaš veršur ekki annaš sagt, en aš reykvķskur leikhśsvetur fari af staš meš lįtum aš žessu sinni og setji markiš hįtt. Žaš eru geršar kröfur til įhorfenda sem aldrei fyrr, og engum er hlķft – vaknašu mašur!

Žaš er varla lišinn mįnušur af leikįrinu, en samt er žegar bśiš aš taka į sumum stęrstu vandamįlum samtķmans - umhverfismįlum og framtķš jaršar (Tjarnarbķó), kynžįttahatri og trśarbragšaofstęki (Žjóšleikhśsinu) og nś sķšast ógnarstjórninni, žar sem sjįlfstęš hugsun er daušasök og fįfręši okkar mesti styrkur (Borgarleikhśsinu).

Og žaš veršur eflaust žjarmaš aš okkur enn frekar ķ „Glešileiknum um Hruniš og partżin og žynnkuna“, sem veršur frumsżnt eftir nokkrar vikur ķ sama leikhśsi. Žar erum viš aš auki komin į heimavöll, og žekkjum į eigin skinni, hvernig svik og prettir rśstušu lķfi ungra og aldinna og skildu eftir sig svišna jörš.

En meira um žaš seinna.

Orwell hefur veriš nefndur „sannleiksvitni aldarinnar“. Sem blašamašur lét hann sér ekki nęgja aš lżsa kjörum hinna snaušu og atvinnulausu ķ Bretlandi kreppuįranna. Hann geršist einn af žeim – setti sjįlfan sig ķ žeirra eigin spor. Hann var rammur andstęšingur fasismans, sem var aš leggja undir sig Evrópu į millistrķšsįrunum: fasistar į Ķtalķu, falangistar į Spįni og nasistar ķ žżska heiminum. Aftur lét hann sér ekki nęgja bara aš mótmęla. Hann geršist sjįlfbošališi ķ Spęnsku borgarastyrjöldinni, gekk ķ liš meš lżšveldissinnum og skrifaši um žį reynslu sķna fręga bók, „Homage to Catalonia“.

Og Orwell lét ekki blekkjast – eins og svo margir menntamenn į hans tķš – af įróšursmaskķnu Stalķns: Hann afhjśpaši ógnarstjórnina og tók mįlstaš fórnarlambanna, hver sem ķ hlut įttu. Hann geršist aldrei handbendi haršstjóranna, eins og henti svo marga į hans tķš.

Žegar hann fletti ofan af glępaverkum fasistanna, neitaši hęgri pressan aš birta verk hans. Žegar hann sagši sannleikann um sżndarréttarhöldin ķ Moskvu og um gślag Stalķns, lżstu kommśnistar hann svikara, og m.a.s. BBC skrśfaši fyrir hann.

Orwell gekk aldrei į mįla hjį neinum. Hann bar sannleikanum vitni, hver sem ķ hlut įtti. Žess vegna hafa hin sķgildu verk hans „Animal Farm“ og „1984“ haldiš įfram aš vaxa ķ vitund seinni kynslóša. Orwell var ekki bara aš lżsa samtķma sķnum. Hann sį fyrir hiš óoršna og varaši okkur viš. Stóri bróšir var ekki bara žar – hann er hér og nś – mitt į mešal okkar. Vegsummerkin blasa viš ķ samtķmanum.

Žaš getur vafist fyrir įhorfendum aš skilja žetta magnaša leikhśsverk, hafi žeir ekki lesiš meistaraverkiš sjįlft. En nś vill svo vel til, aš „1984“ kom nżlega śt į ķslensku ķ frįbęrri žżšingu Žórdķsar Bachmann. Lesiš hana fyrir sżningu, žeim tķma er vel variš. Nęstbest er aš lesa hana eftir į – til aš dżpka skilning sinn į eigin samtķš.

Ég hafši einhvern veginn ķmyndaš mér, aš leikstjórinn, Bergur Žór Ingólfsson, mundi leggja sig fram um aš tengja verk Orwells viš žaš sem viš upplifum ķ nśinu – sżna fram į, aš margt af žvķ sem Orwell óttašist, er ķ rauninni komiš į daginn. Viš vitum nśna, aš žaš er njósnaš um okkur. Viš upplifum žaš meš eigin augum į netinu. Um leiš og viš sżnum įhuga į einhverjum hlut – fatnaš, hśsgagni eša bara fjarlęgu landi – er óšar komiš svar frį žeim, sem selja fatnaš, hśsgögn eša feršalög. Mašur į ekkert einkalķf lengur, getur ekkert fališ. Og viš horfum upp į žaš, hvernig fólk er lįtiš gjalda skošana sinna. Sett ķ bann – Berufsverbot. Bara fyrir žaš eitt aš vera į móti valdhöfum – og tjį sig um žaš. Jafnvel hér ķ okkar eigin litla landi.

Og hvaš meš Assange, Manning eša Snowden? Einhverja įhrifamestu hakkara okkar tķma, gęja sem hafa afhjśpaš óhugnanleg leyndarmįl stórveldanna og komiš upp um njósnir og heimatilbśin strķš žvert į lönd og skošanir? Af nęgu er aš taka.

Stóri bróšir fylgist meš žér – strķš er frišur – frelsi er žręldómur – fįfręši er styrkur. Mottó alręšisrķkisins (totalitarianism)! Žetta hljómar allt kunnuglega, jafnvel fyrir okkur Ķslendingum. Dag hvern er veriš aš hagręša stašreyndum, breyta sögunni, deyfa samkenndina – hver er sjįlfum sér nęstur, segja žeir. Fįfręši er styrkur! Hugsiš ykkur. Lygi er sannleikur. Helsi er frelsi. Meira aš segja tungumįliš er misnotaš ķ žįgu valdstjórnarinnar. Kannist žiš ekki viš žetta ķ okkar eigin samtķš?

1984 Orwells hittir beint ķ mark, jafnvel žótt žaš sé sjötķu įrum seinna. En skilaboš hans hefšu – aš mķnu mati – vakiš meiri umręšu og meiri įhuga, ef žau hefšu fengiš skżrari og miskunnarlausari tengingu viš upplifun okkar ķ nśinu. Žvķ er viš aš bęta, aš žżšing Eirķks Arnar Noršdahl į leikverkinu er ķsmeygilega sérviskuleg, eins og honum er einum lagiš.

Žaš sem mér er efst ķ huga aš lokinni frumsżningu er ķ fyrsta lagi kaldhömruš svišsmyndin, litlausir steinveggir allt um kring, mjóar huršir, sem opnast og lokast, hljóšalaust, brattir stigar, sem enda hvergi, og żmist leiftrandi eša daufleg birta, sem hefur žann pólitķska tilgang aš gefa eitthvaš ķ skyn, magna upp ótta viš lķfiš og hiš ókomna. Skerandi rödd konunnar į skerminum, sem hefur augun alls stašar og fylgist meš hverjum og einum, veldur manni andvöku og kvķša. Engin fegurš, engin mżkt. Jś, aš vķsu – rśmiš góša, įstarhreišriš. Enda var žaš antique, eins konar minjagripur – til minningar um eitthvaš sem einu sinni var – en enginn man lengur - eša mį ekki muna.

Žökk sé öllum žeim listamönnum, sem aš komu og eru žegar upptaldir.

Hitt sem stendur upp śr, er leikurinn sjįlfur og žar er žįttur leikstjórans hvaš mikilvęgastur. Frįbęr hópvinna, hvergi veikur hlekkur, allir sannir ķ tślkun sinni, samkvęmir sjįlfum sér og tęknilega įsęttanlegir. Žaš reynir aušvitaš mest į žau žrjś, sem eru ķ ašalhlutverkunum, Žorvald Davķš Kristjįnsson, Žurķši Blę Jóhannsdóttur og Val Frey Einarsson. Žau klikka heldur hvergi, og hįpunkti nęr leikur žeirra ķ lokasenunni, žegar Winston (Žorvaldur Davķš) situr ķ pyntingastólnum og tapar fyrir sjįlfum sér, vķsar pyntingameistaranum į Jślķu (Žurķši Blę) ķ örvęntingu sinni og hręšslu viš rotturnar, sem bķša įtekta ķ bśri sķnu. Ósigurinn er alger, nišurlęgingin fullkomnuš. Enda fęr hann skot ķ hnakkann til stašfestingar į žvķ, aš hann hefur aš lokum gengiš flokknum į vald – alręšisklķkunni. Žetta er ógleymanlegt atriši og nķstir inn ķ merg og bein. Engum var hlķft, hvorki leikendum né įhorfendum.

En nś er bara spurningin, hvort sżningin heldur, hvort hśn nįi aš vekja umręšur og įhuga, fįi ašsókn – eša hvort fólk segi bara: „Jį, jį, svona var žetta ķ gamla daga eša svona var žetta ķ Sovétrķkjunum“ og nenni ekki aš taka žįtt ķ umręšunni – sem er žó svo brżn. Viš erum ekki hér aš tala um sagnfręši , heldur samtķmann. Hvernig vęri aš bjóša įhorfendum upp į umręšur aš lokinnni sżningu?

Bryndķs Schram Ég tek žaš fram, aš mašurinn minn er einlęgur ašdįandi Orwells – og hefur alla tķš veriš.


Deila į Facebook

Skrifa ummęli

Nafn
Netfang
Skilaboš
Skrįšu inn žetta orš
ķ žennan reit