Greinasafn

2017
 »jśnķ

 »maķ
 »aprķl
 »mars
 »febrśar
 »janśar
2016
 »desember
 »nóvember
 »október
 »september
 »įgśst
 »jślķ
 »jśnķ
 »maķ
 »aprķl
 »mars
 »febrśar
 »janśar
2015
2014
2013
2012
2011
2010
2009
2008
2007
2006
2005
2004
2003
2002
2001
2000
1999
1998
1997
1996
1995
1994
1993
1992
1991
1990
1989

Articles in English

2.11.2016
JBH interview Scotland

Read more

14.9.2016
WHAT“S WRONG WITH EUROPE – AND WHY DON“T YOU FIX IT?

Read more

9.9.2016
WHAT CAN WE LEARN FROM THE NORDIC MODEL?

Read more

31.3.2016
HOW TO SAVE CAPITALISM FROM THE CAPITALISTS - AND DEMOCRACY FROM THE PLUTOCRATS?

Read more

15.2.2016
The Transition from totalitarianism to democracy: WHAT CAN WE LEARN FROM THE BALTIC ROAD TO FREEDOM AND POST-INDEPENDENCE EXPERIENCE?

Read more

All articles in English

18.6.2011

NŻ STEFNUSKRĮ HANDA JAFNAŠARMÖNNUM

Dagana 13. til 22. maķ, 2011 komu um 370 stśdentar frį 40 žjóšum saman ķ Thüringen ķ Žżskalandi til žess aš skiptast į skošunum um frelsiš. Gestgjafinn var samstarfsnet hįskóla ķ Türingen – ķ borgunum Weimar, Jena, Erfurt, Ilmenau o.fl.. Žetta var ķ tķunda sinn, sem žessir ašilar efna til alžjóšlegs mįlžings af žessu tagi. Ķbśar žessara hįskólaborga opna heimili sķn fyrir gestum žessa tķu daga, sem mįlžingiš stendur. Viš žaš myndast tengsl milli heimamanna og hinna erlendu gesta, sem einatt standa órofin, löngu eftir aš gestirnir hafa kvatt og horfiš til sinna heima.

Fyrir utan opinbera fyrirlestra (sem standa öllum opnir) um helstu žętti meignžemans hverju sinni, mynda hinir erlendu stśdentar samstarfshópa meš heimamönnum til aš ręša efni fyrirlestranna ķ žaula. Mešan į mįlžinginu stendur vinna stśdentarnir aš żmsum verkefnum ķ tengslum viš umręšuefnin: Žeir reka śtvarpstöš, gefa śt blöš og bęklinga, bśa til heimildamynd og gefa śt bók meš helstu fyrirlestrum og nišurstöšum umręšuhópa.

Aš žessu sinni var rętt um frelsiš ķ tķu umręšuhópum aš loknum fyrirlestrum: Žar var fjallaš um heimspekilega greiningu hugtaksins, sögu frelsisins, um stjórnmįlalegt frelsi, um frelsiš og frumžarfirnar, um frišhelgi einkalķfs vs. öryggi rķkisins, um markašsfrelsi vs. samfélagslega įbyrgš, um takmörk frelsisins (vegna samfélagslegra krafna, menningarhefša eša lķfsstķls). Loks var rętt um frelsiš og trśarbrögšin og frelsiš ķ vķsindum og listum.

Žetta er ķ žrišja sinn, sem ég er gestur į žessu “heimsmóti ęskunnar” ķ Thüringen. Fyrsta skiptiš (įriš 2005) var umręšuefni mitt: “Rhetoric vs. Realpolitik: Failures of Western Foreign Policy, from Vietnam to Irak”. Ķ annaš skiptiš (įriš 2009) var umręšuefni mitt: “The International Financial Crisis – The Case of Iceland: Are There Lessons to be Learned?” Rannsóknarstofnun Schiller hįskólans ķ Weimar ķ alžjóšafjįrmįlum gaf žennan fyrirlestur śt ķ sérriti 2010 og hann mį finna hér į heimasķšu minni (2009).
Ķ žetta skipti var heiti fyrirlestrarins: “In Search of Freedom: It“s All about Equality, Stupid!” Ķ žessum fyrirlestri fjalla ég um markašskerfiš og hina félagslegu įbyrgš (lżšręšislegs) rķkisvalds.

Frekari upplżsingar um mįlžingiš mį finna į vefslóšinni:
www.iswi.org – netfang upplżsingaašila er: info@iswi.org

FRELSI OG JÖFNUŠUR. Stefnumiš handa jafnašarmönnum į öld ójafnašar.

“Frelsi, jafnrétti, bręšralag” (kjörorš frönsku byltingarinnar, 1789)

“Frelsi fęr ekki stašist sem forréttindi fįrra” (Olof Palme, sęnskur jafnašarmannaleištogi)

“Meš lögum skal land byggja, en meš ólögum eyša” (Ari fróši, ķslenskur sagnfręšingur į l1tu öld)
Ég į rętur aš rekja til landnįmsmanna, sem héldu žvķ fram, aš žeir hefšu fremur kosiš aš yfirgefa heimkynni sķn (meginland Skandinavķu, Skotland og Ķrland) en aš beygja sig undir vald Noregskonungs. Žetta var į nķundu og tķundu öld, žegar veriš var aš sameina Noreg meš valdi ķ eitt rķki. Hérašshöfšingjar og sjįlfstęšir landeigendur og įhangendur žeirra stóšu frammi fyrir vali: Aš sverja hinu nżja yfirvaldi hollustueiša (žar meš aš samžykkja skattlagningarvald konungs) eša slķta sig upp meš rótum og leita nżrra landa. Landnįmsmenn Ķslands völdu seinni kostinn.

Sķšan hafa meira en žrjįtķu kynslóšir alist upp viš žį sögulegu gošsögn (eša sannleika), aš forfešur okkar hafi fremur viljaš hętta lķfi sķnu en aš fórna frelsinu. Draumur žessara hęlisleitenda fyrri tķšar var aš finna gošsagnakennt draumaland – Ultima Thule – vķšs fjarri mannabyggš, žar sem žeir gętu bśiš aš sķnu sem frjįlsir menn.

Žar sem žeir komu, aš sögn, aš ónumdu landi (eša er žaš bara gošsögn sigurvegaranna?), gįtu žeir kastaš eign sinni į ónumiš land. Hvort tveggja, landkostir og dreifbżliš, var lķtt til žess falliš aš stunda žręlahald. Žaš var žvķ aflagt, snemma į landnįmsöld. Smįm saman varš til samfélag sjįlfstęšra landeigenda, sem voru stašfastir ķ žeim įsetningi sķnum aš lśta engu yfirvaldi af žvķ tagi, sem žeir höfšu flśiš frį.

Ķ žessum skilningi voru žessir ęvintżramenn forhertir einstaklingshyggjumenn. Hitt er jafn satt, aš samfélag žeirra einkenndist af óvenjulegu jafnręši; žeir litu į sjįlfa sig sem jafningja fremur en undirdįnuga žjóna sjįlfskipašs yfirvalds. Var žetta ekki sjįlft “villta vestriš”, löngu įšur en Hollywood gerši žaš aš söluvöru – draumur frjįlshyggjumannsins, sem hafši ręst į jaršrķki?

Fyrstu tilvķsun evrópskra fręšimanna um žetta fyrirbęri mun vera aš finna ķ annįlum Adams Bede, biskups ķ Bremen frį11tu öld. Žar segir biskupinn, aš ķbśar žessarar fjarlęgu eyju vęru öšru vķsi en fólk er flest aš žvķ leyti, “aš žeir žżšast engan konung yfir sér”.

Ķ leit aš frelsinu

Ķ samhengi evrópskrar mišaldasögu var žetta vissulega einstęš žjóšfélagstilraun. Žetta var tilraun til aš skapa samfélag frįlsborinna manna og kvenna, sem lutu einum lögum, en engu framkvęmdavaldi af neinu tagi. Žaš var engin rķkisstjórn, ekkert embęttisbįkn, enginn her, engin lögregla og ekkert mišstżrt žvingunarvald til žess aš halda uppi lögum og reglu mešal óstżrilįtra landnema. Var žetta ekki lķka draumur stjórnleysingjans oršinn aš veruleika?

Og mešal annarra orša: Kvenréttindi viršast hafa veriš drjśgum meiri en annars stašar ķ Evrópu į žeirri tķš.Mešal fyrstu landnemanna voru vķškunnar og virtar ęttmęšur. Konur gįtu ekki einasta kastaš eign sinni į lönd og landgęši; réttur žeirra til hjónaskilnašar var virtur, sem og eignarréttur žeirra viš hjśskaparslit. Brimarbiskupi hefši ugglaust žótt žetta tķšindum sęta, hefši hann bara vitaš af žvķ.

Mišpunktur landnemasamfélagsins var Alžingi, žjóšžingiš. Alžingi var hvort tvggja, löggjafarsamkunda og dómstóll. Žaš var haldiš į Žingvöllum ķ žrjįr vikur ķ įgśstmįnuši (fordęmi, sem margir telja, aš vęri til bóta, aš Alžingi okkar tķma tęki sér til fyrirmyndar).

Žótt Alžingi vęri ekki samkunda kjörinna fulltrśa, eins og nś tķškast, var žaš engu aš sķšur bżsna lżšręšisleg samkunda. Žingfulltrśar komu śr röšum hérašshöfšingja, sem kvöddu meš sér til žings nįnustu rįšgjafa sķna. Rįšgjafarnir voru valdir ķ héraši, vęntanlega vegna meintrar stjórnvisku žeirra eša pólitķskra įhrifa. Žótt hollusta viš höfšingjann vęri talin dyggš, gįtu heimamenn engu aš sķšur sagt sig frį stušningi viš hérašshöfšingja eša jafnvel afsagt žį. Žetta žżddi, aš varasamt var aš vanmeta įhrif heimamanna.

Alžingi kaus sér lögsögumann – forseta – sem gegndi starfinu tiltekiš kjörtķmabil. Lögsögumašur var valinn śr hópi lögvķsra manna og stżrši einnig dómstörfum. Įšur en lögin voru skrįš (elsti lagatextinn er frį žvķ snemma į 12tu öld), fór lögsögumašurinn meš įgrip helstu laga ķ heyranda hljóši į Alžingi. Žetta hefur veriš eins konar hįskóli (eša fulloršinsfręšsla) og getur sennilega talist meš elstu lagadeildum hįskóla ķ heiminum.

Er eitthvaš ķ žessari sögu, sem skiptir mįli fyrir samtķmann? Ętli žaš fari ekki aš einhverju leyti eftir lķfsskošun lesandans eša gildismati: Hvar dregur žś markalķnuna milli einstaklingsfrelsis og samfélagsįbyrgšar? Hvert er hlutverk hins svokallaša frjįlsa markašar – athafnafrelsisins annars vegar og rķkisvaldsins hins vegar?Hvernig viljum viš leysa fyrirsjįanlegan įrekstur milli hagvaxtarkröfunnar annars vegar og endimarka vaxtar, sem nįttśran setur okkur, hins vegar? Allar žessar spurningar, sem viš nś leitum svara viš, voru žį žegar įleitnar ķ veruleika forfešra okkar. Meira aš segja fyrirbęri eins og ofbeit og jaršvegseyšing voru vandamįl sem, landnemažjóšfélagiš stóš frammi fyrir.

Jöfnušur: Forsenda frelsisins

Margir helstu mįlsvarar nżfrjįlshyggjunnar į okkar dögum, talsmenn frjįlsra markaša og lįgmarksrķkisins, eru kunnir ašdįendur hins forna žjóšveldis Ķslendinga. Einn žeirra, David Freedman, (sonur Miltons, spįmanns Chicago-skólans og Nóbels-veršlaunahafa ķ hagfręši) hefur meira aš segja skrifaš um žaš bók. Ķ samręmi viš sķna eigin lķfssżn leggur hann įherslu į dyggšir žessa žjóšfélags frjįlsra einstaklinga undir einum lögum og takmörkušu rķkisvaldi – eša , žaš sem meira var ķ žessu tilviki – alls engu rķkisvaldi yfirleitt!

Öšrum žykir henta aš leggja meiri įherslu į jöfnušinn, sem rķkti ķ žessu žjóšfélagi, a.m.k. framan af, į blómaskeiši žess, mešan žaš virtist rįša viš aš leysa innri vandamįl sķn og aš halda valdbeitingarįrįttunni ķ skefjum.

En viš, seinni tķma jafnašarmenn, viljum fyrst og fremst leggja įherslu į, aš žaš var vaxandi ójöfnušur – og žar meš pólitķskt ójafnręši – sem undir lokin batt endi į žessa merkilegu žjóšfélagstilraun. Žį hafši hiš upphaflega jafnvęgi milli frelsis einstaklingsins og jafnręšis žegnanna fariš śr skoršum.

Smįm saman fęršist landareign (helsta andlag aušs ķ landbśnašarsamfélagi) į hendur ę fęrri fjölskyldna eša ęttbįlka (oft ķ bandalagi viš kirkjuvaldiš, eftir aš kristni var lögtekin į Alžingi įriš 1000). Žessir rįšandi ęttbįlkar uršu aš lokum svo valdamiklir, aš žeir uršu ķ skjóli valds hafnir yfir lögin. Į fyrri hluta 13du aldar brutust innbyršis įtök žessara valdaętta śt ķ blóšugri borgarastyrjöld. Aš lokum skarst Noregskonungur ķ leikinn ķ žvķ skyni aš stilla til frišar og koma į lögum og reglu. En frišur og stöšugleiki var dżru verši keyptur. Alžingi varš aš sverja Noregskonungi hollustueiša og beygja sig undir skattlagningarvald konungs.

Sagan hafši snśist fullan hring. Žeir sem misnotušu frelsiš og skeyttu ķ engu um samfélagslega įbyrgš sķna, glötušu žvķ. Frelsi einstaklingsins varš ekki višhaldiš til lengdar, įn ķhlutunar og ašhalds frį (lżšręšislegu) rķkisvaldi. Frelsi allra varš ekki tryggt, nema allir nytu jafnręšis fyrir lögunum. Hvort tveggja žetta, lżšręšislega įbyrgt rķkisvald og sjįlfstęša dómstóla žarf til aš halda ķ skefjum inngróinni tilhneigingu ķ mannlegu samfélagi, žess ešlis, aš hinir fįu kśgi hina mörgu – ķ skjóli aušs eša valds. Aš lokum var žaš ójöfnušurinn, sem eyšilagši drauminn um frelsi og samstöšu. Žaš er lęrdómurinn, sem dreginn veršur af žessari sögu.

Žaš er svo annaš mįl, aš žaš tók Ķslendinga um žaš bil sjö aldir aš bęta fyrir afglöp sķn og endurheimta sjįlfstęšiš, snemma į tuttugust öld.

“Villta vestriš” og amerķski draumurinn

Žaš er margt ótrślega lķkt meš gamla ķslenska žjóšveldinu og landnemažjóšfélaginu ķ Noršur-Amerķku, sem varš til nokkrum öldum sķšar, eftir grķšarlega žjóšflutninga, ķ upphafi ašallega frį Evrópu, til hins fyrirheitna lands ķ vestri.

Ķ bįšum tilvikum var fólk aš flżja valdstjórn og stéttaskiptingu, žjóšfélög, žar sem erfšaašall réši lögum og lofum og trśarofstęki kirkjuvaldsins žoldi ekki frjįlsa hugsun. Ķ bįšum tilvikum voru hęlisleitendur aš leita nżrra tękifęra til aš bęta efnahagslega afkomu sķna og sinna, ķ krafti athafnafrelsis. Ķ bįšum tilvikum var fólk reišubśiš aš taka įhęttu og žola lķkamlegt haršręši ķ leit sinni aš frelsinu, meš vonina um frjįlst og réttlįtt žjóšfélag aš leišarljósi.

Ķ bįšum tilvikum var nóg landrżmi til aš kasta eign sinni į og brjóta til ręktunar. En žaš var lķka reginmunur į ašstęšum landnemanna aš öšru leyti. Amerķka var ekki ónumiš land. Hinir ašfluttu Evrópumenn beittu yfirburša vopnavaldi til aš śtrżma hinum innfęddu eša žröngva žeim meš valdi śt į jašar samfélagsins til aš skapa rżmi fyrir sig. Og žręlahald festist ķ sessi ķ Sušurrķkjunum sem undirstaša plantekruhagkerfisins. Žaš kostaši blóšuga borgarastyrjöld aš halda sambandsrķkinu saman og aš byrja afnįm žręlahaldsins, sem nįšist žó ekki fram ķ reynd fyrr en į seinni hluta nęstlišinnar aldar, fyrir įhrif öflugrar mannréttindahreyfingar (Civil Rights Movement).

Amerķka varš af žessum sökum afar ofbeldisfullt samfélag, arfleifš aftan śr villta vestrinu, žar sem byssan skar śr um deilur manna. Rétturinn til aš bera vopn er verndašur ķ bandarķsku stjórnarskrįnni. Bandarķkjamenn hneigjast til žess, allt fram į okkar daga, aš vera tortryggnir – jafnvel fjandsamlegir – ķhlutun rķkisins um žeirra hag, jafnvel žótt um sé aš ręša umhyggjusemi af žvķ tagi aš tryggja öllum borgurum rétt til sjśkratrygginga.

Žrįtt fyrir risavaxinn hallarekstur rķkisins og hrašvaxandi višskiptahalla og trilljónir dollara ķ opinberum skuldum, neita margir hverjir aš borga skatta. Hęgrimenn ķ Bandarķkjunum hafa aš vķsu žaniš śt rķkisbįkniš vegna fjįrausturs ķ vķgbśnaš, en lękka į sama tķma skatta į hina rķku og neita žar meš aš borga fyrir brušliš. Og mesta vopnasafn heims er ekki aš finna ķ höndum einręšisherra žrišja heimsins – heldur undir rśmum bandarķskra borgara. Hömlulaus einstaklingshyggja og djśprętt tortryggni ķ garš yfirvalda er enn žann dag ķ dag eitt helsta sérkenni bandarķsks žjóšfélags.

En žótt margt sé ólķkt er annaš slįandi lķkt meš landnemažjóšfélögum okkar Ķslendinga og Bandarķkjamanna, žrįtt fyrir ašskilnaš ķ tķma og rśmi. Ķ bįšum žjóšfélögum var öfgakennd einstaklingshyggja rįšandi. Samt einkenndust žessi žjóšfélög af meiri jöfnuši en fyrir fannst ķ žjóšfélögum erfšaašals ķ Evrópu. Ķmynd Bandarķkjanna var sś, aš žau vęru land tękifęranna fyrir hina snaušu og śtilokušu. Žetta er beinlķnis skilgreining hins amerķska draums. Viljiršu leggja hart aš žér, geturšu oršiš rķkur.

Ķslenska tilraunin um žjóšfélag, sem byggši į nżfrjįlshyggjudraumnum um frelsi einstaklingsins frį žvingunarvaldi rķkisins, stóš ķ 330 įr. Undir lokin fór žessu žjóšfélagi stöšugt hnignandi vegna vaxandi ójafnašar, sem leiddi af sér félagslega upplausn, borgarastrķš og endanlega uppgjöf.

Hverjir eiga jöršina?

Amerķska tilraunin meš frelsiš hefur nś stašiš ķ 235 įr. Žótt Bandarķkin hafi enn ašdrįttarafl fyrir snauša innflytjendur, ašallega frį hinum “hrundu rķkjum” (e. failed states) Miš-Amerķku, er nś svo komiš, aš Bandarķkin eru oršin mesta ójafnašaržjóšfélag heims mešal hinna svoköllušu žróunarrķkja. Į s.l. 30 įrum hefur ójöfnušurinn nįš slķkri stęršargrįšu, aš žaš vekur upp spurninguna: Er frelsiš oršiš aš forréttindum hinna fįu – į kostnaš śtilokunar hinna mörgu?

Lķtum į fįeinar stašreyndir:

Vikuritiš Economist birti ķ jan. 2011 sérhefti um hina rķku og okkur hin (“The Rich and the Rest of Us”), žar sem žaš birti mikiš talnaflóš um vaxandi ójöfnuš innan žjóšfélaga og milli hinna rķku žjóša og afgangsins af mannkyninu. Tķmaritiš vitnaši ķ rannsókn, sem The Economic Policy Institute ķ Washington D.C. birti nżlega, žar sem kannaš var hlutfall mešaltekna hinna rķku annars vegar og “botnlagsins”, ž.e. 90% žjóšarinnar hins vegar, į aldarfjóršungstķmabili (frį įrinu 1980 til įrsins 2006). Viš upphaf tķmabilsins žénušu 1% hinna rķku tķu sinnum meira en afgangurinn af žjóšfélaginu. Aldarfjóršungi sķšar, eša įriš 2006, žénušu žeir 20 sinnum meira en hinir.

En žegar kemur aš hinum ofurrķku – sem flokkast undir 0.1% framteljenda – žį reyndust tekjur žeirra viš upphaf tķmabilsins vera 20 sinnum meiri en tekjur 90 % framteljenda, en voru oršnar 80 sinnum meiri undir lok žess. Į sama tķma hafa laun millitekjufólks og lįgtekjufólks stašnaš vegna įhrifa tęknibreytinga, alžjóšavęšingar og hnignandi įhrifa verkalżšsfélaga.

Hollenski hagfręšingurinn, Jan Pen, fann upp myndręna ašferš til aš lżsa ójöfnušinum, sem Economist vitnar til. Ķmyndum okkur, aš lķkamleg hęš einstaklinga sé hlutfallsleg viš tekjur žeirra, žannig aš mešaltekjumašur birtist okkur ķ mešalhęš. Ķmyndum okkur svo, aš allir fulloršnir einstaklingar mešal amerķsku žjóšarinnar gangi fram hjį okkur, ķ stighękkandi hęš, innan einnar klukkustundar. Jan Pen lżsir skrśšgöngunni svona:

“Žeir sem fyrst ganga fram hjį, eigendur fyrirtękja, sem rekin eru meš tapi, eru ósżnilegir; höfuš žeirra eru nešanjaršar. Sķšan koma hinir atvinnulausu og fólkiš į lęgstu launum – sem birtist okkur sem dvergar. Eftir hįlftķma skrśšgöngu nį žeir sem framhjį ganga venjulegu fólki ašeins ķ mitti... Žaš tekur nęrri žvķ 45 mķnśtur, įšur en viš sjįum fólk af ešlilegri stęrš. En į lokamķnśtunum sjįum viš risa storma fram hjį. Žegar 6 mķnśtur eru eftir af klukkustundinni, eru risarnir oršnir tólf feta hįir. Žegar 400 hinna rķkustu ganga fram hjį (billjónerarnir skv. Fortune 500) rétt ķ blįlokin, er hver žeirra um tvęr mķlur į h깔.

Žetta er ekki beinlķnis fjölskyldumynd af landi jafnréttisins, žar sem sömu leikreglur gilda fyrir alla ķ lķfskjarakapphlaupinu, eša hvaš?

Žaš mį merkilegt heita, aš fašir Bills Gates, sem telst vera annar rķkasti mašur heims, og Warren Buffet, sį žrišji rķkasti, hafa tekiš höndum saman um aš berjast fyrir žvķ, aš erfšafjįrskattur verši endurreistur ķ Bandarķkjunum (en hann var afnuminn ķ forsetatķš Bush jr.). Žeir segjast ekki vilja sjį amerķska drauminn afskręmdan meš žeim hętti, aš “allsrįšandi peningaašall” (e. plutocracy) hafi kastaš eign sinni į samfélagiš meš gögnum žess og gęšum. En svona er žetta nś samt. Jafnvel hin gömlu og stéttskiptu žjóšfélög erfšaašalsins ķ Evrópu eru nś oršin meiri jafnašaržjóšfélög heldur en hiš fyrirheitna land amerķska draumsins.

Og hvaš meš afganginn af mannkyninu? Samkvęmt Credit Suisse Global Wealth Report įriš 2010 – og Svisslendingar ęttu aš žekkja žetta – eru lykiltölurnar eftirfarandi:Į toppi pķramķdans finnum viš hina ofurrķku. Žetta eru u.ž.b. 80 žśsund einstaklingar allt ķ allt – žeir gętu rśmast vel į mišlungs ķžróttavelli – og žeir rįša yfir miklum meirihluta af veršmetnum eignum hér į jöršu. Inngönguskilyršin ķ žennan forréttindaklśbb eru ströng. Žótt flestir séu bandarķskir (40%), er žetta samt alžjóšlegt žotuliš. Mešal žeirra eru fįeinir uppfinningamenn og frumkvöšlar, sem hafa lagt mikiš af mörkum ķ žįgu mannskyns. Margir eru innvķgšir ķ launhelgum alžjóšafjįrmįla. Margir eru bankamenn, sem hafa nżveriš skiliš eftir sig milljaršaskuldir ętlašar skattgreišendum til greiša upp į nęstu įrum og įratugum.

Sumir eru skuggabaldrar śr nešanjaršarveröld alžjóšlegrar glępastarfsemi. Žarna er lķka aš finna ófįa einręšisherra śr žrišja heiminum, sem hafa stungiš af meš rķkissjóši sinna örsnaušu žjóša ķ farteskinu. Loks er žarna aš finna fjölda erfšaprinsa, einstaklinga, sem hafa erft sķvaxandi fjölskylduauš, sem gengiš hefur ķ arf, kynslóš fram af kynslóš.

Žessi yfiržyrmandi ójöfnušur hefur fariš ört vaxandi į s.l. 30 įrum – į žeim tķma sem nżfrjįlshyggjan hefur rįšiš lögum og lofum ķ heiminum. “S.l. įratugur hefur veriš sérlega hagstęšur stofnun, varšveislu og vexti mikilla aušęfa”, eins og höfundar Credit Suisse- skżrslunnar orša žaš.

Velferšarrķkiš og óvinir žess

Hvers vegna hefur ójöfnušur fariš svo ört vaxandi į seinustu įratugum? Aš fenginni 300 įra reynslu af laissez-faire kapķtalisma – hinu frjįlsa markašskerfi – lętur okkur varla aš lįtast vera hissa. Samkeppni į markaši žjónar beinlķnis žeim tilgangi aš umbuna žeim sem nį įrangri, en refsa hinum. Žetta žżšir, aš žaš er innbyggš tilhneiging ķ markašskerfinu til žess aš aušurinn safnist į ę fęrri hendur.

Žessi umskautun žjóšfélagsins milli hinna rķku og voldugu annars vegar og hins stritandi lżšs hins vegar, var kveikjan aš blóšugum byltingum į öldinni sem leiš. Žar sem lżšręšiš virkaši hins vegar, beitti almenningur tjįningarfrelsi sķnu og samtakamętti til aš nį tökum į rķksvaldinu, sem ķ nafni almannahagsmuna beislaši kapķtalismann og beitt sér fyrir meiri jöfnuši ķ eigna- og tekjuskiptingu en markašurinn leiddi til. Žekktasta dęmiš um žetta er “New DeaRoosevelts og demókratanna ķ Bandarķkunum eftir aš markašsbrestur hafši leitt til efnahagshruns og fjöldaatvinnuleysis um veröld vķša. Žetta voru višbrögš lżšręšisins viš hruni kapķtalismans, eftir aš ójöfnušur kerfisins hafši vaxiš umfram žolmörk.

Norręna módeliš – hin svokallaša žrišja leiš jafnašarmanna milli laissez-faire kapķtalisma og rķkisvęšingar (žjóšnżtingar framleišslutękjanna) – į sér sams konar skżringar. Norręnir jafnašarmenn aflögšu ekki markašinn, en settu hann undir hśsaga samfélagsins. Tage Erlander, forsętisrįšherra sęnskra jafnašarmanna lengur en elstu menn muna, var vanur aš segja, aš markašurinn vęri žarfur žjónn en óžolandi hśsbóndi. Undir forystu jafnašarmanna nżttu Svķar vald hins lżšręšislega rķkisvalds, meš stušningi fjöldahreyfinga fólks og afl skipulagšrar verkalżšshreyfingar aš bakhjarli, til žess aš tryggja meiri félagslegan jöfnuš en markašskerfiš óįreitt hefši leitt til.

Tękin sem žeir beittu voru einkum stighękkandi tekjuskattur, ókeypis ašgangur aš menntun og skyldužįtttaka almennings ķ heilbrigšistryggingum og lķfeyrissjóšum. Rķksvaldiš lögfesti og sveitarfélögin sįu um aš tryggja faglega umönnun barna til žess aš gera konur frjįlsar aš žvķ aš taka fullan žįtt ķ atvinnulķfinu. Og rķkiš tryggši afkomu allra žeirra, sem af einhverjum įstęšum voru ófęrir um aš sjį sér farborša į vinnumarkašnum. Meš žessum tękjum byggšu norręnir jafnašarmenn mestu jafnašaržjóšfélög į jaršrķki. Hvorki meš žvķ aš afnema kapķtalismann né meš žvķ aš fórna frelsinu. Žvert į móti, eins og Olof Palme var vanur aš segja: “Meš žvķ aš tryggja tękifęri allra, įn tillits til efnahags, stéttar eša stöšu, til žess aš afla sér menntunar og žroska hęfileika sķna, erum viš ķ reynd aš fęra śt landamęri frelsisins”.

Į įrinu 2004 var ég bešinn um aš flytja stefnuręšu į įrsfundi framkvęmdastjóra helstu stofnana norręnu velferšarrķkjanna ķ Kaupmannahöfn. Heiti ręšunnar var: “The Welfare State and its Enemies”. Titillinn vķsar af įsettu rįši ķ rit Karls Popper: “The Open Society and its Enemies”.

Ķ žessum fyrirlestri lżsti ég žvķ, hvernig velferšarrķkjum samtķmans vęri haldiš ķ gķslingu: Annars vegar vęri žar aš verki hinn alžjóšlegi peningaašall. Hann krefšist ę meira athafnafrelsis frį ķhlutun og eftirliti rķkisins, af žvķ aš žaš hamlaši hįmarksarši og žar meš hagvexti, sem allt ętti aš snśast um. Hins vegar vęri velferšarrķkiš ekki lengur variš af žeim, sem mest ęttu undir žvķ félagslega öryggi sem žaš veitti. Almenningur var oršinn vęrukęr og tók sem gefinn hlut, žaš sem fyrri kynslóšir höfšu barist fyrir, ķ nafni félagslegrar samstöšu.

Kjarninn ķ bošskap nżfrjįlshyggjunnar, sem varš aš rķkjandi hugmyndafręši į seinustu įratugum lišnnar aldar er, aš allir hafi aš lokum hag af žvķ aš frelsi einstaklingsins fįi aš njóta sķn; žannig yrši sköpunarkraftur hans leystur śr lęšingi; hin “dauša hönd” rķkisins, sem birtist skapandi frumkvöšlum sem lamandi afskiptasemi, myndi leiša til stöšnunar. Frjįlshyggjumenn vara viš ófyrirséšum afleišingum vel meinandi en vanhugsašra ašgerša stjórnmįlamanna, sem nota annarra manna peninga til aš kaupa sér fylgi. Ķ leišinni bśi žeir til “fįtęktargildrur” og kęfi nįttśrlega sjįlfsbjargarhvöt fólks ķ allt-um-vefjandi fašmlagi rķkisforsjįrinnar. Kjörorš frjįlshyggjunnar er tęr populismi: “Valdiš til fólksins” og “nišur meš möppudżrin” (reglugeršarķkiš). – Fullyršingar frjįlshyggjumanna um aš velferšarrķkiš lamaši sjįlfsbjargarhvöt fólk, hafa ekki reynst réttar. Norręnu velferšarrķkin hafa löngum stįtaš af meiri atvinnužįtttöku fólks į vinnualdri en allar ašrar nśtķmažjóšir, aš Bandarķkjunum meštöldum, žrįtt fyrir aš žau tryggšu lįgtekjufólki, atvinnulausu, veikum og öldrušum višundandi lķfskjör og öryggi. Žetta var žvķ, og er, įróšur.

Įróšurinn bar ótrślegan įrangur, enda žótt ęvintżriš endaši į annan veg en höfundarnir höfšu tališ hinum ginnkeyptu trś um: Nefnilega ķ hęrri sköttum į almenning og nišurskurši félagslegra śtgjalda, til žess aš pķna skattgreišendur til žess aš borga skuldir hinna ofurrķku!

Nżfrjįlshyggjumenn eru talsmenn lįgmarksrķkisins. Žeir fordęma ķhlutun rķkisins ķ starfsemi frjįlsra markaša. Žeir telja sjįlfum sér trś um, aš markašurinn bśi yfir getu til aš leišrétta eigin mistök. Žeir boša einkavęšingu žjóšaraušlinda og almannažjónustu. Žeir krefjast afnįms reglugerša og eftirlits meš starfsemi markašarins. Til žess aš laša aš erlenda fjįrfestingu er žjóšrķkjunum att śt ķ samkeppni nišur-į-viš til aš lękka skatta į fyrirtękjum og fjįrmagnseigendum. Allt er žetta bošaš ķ nafni aukins hagvaxtar og tękniframfara, ķ krafti samkeppni. Žegar frjįlshyggjumenn eru spuršir, hverjum ķ hag hagvöxturinn sé, ef bróšurpartur hans kemur ķ hlut žeirra, sem eru forrķkir fyrir – žį er svariš žetta: Fjįrfestingar hinna rķku munu skapa störf; og meš tķš og tķma munu tekjurnar af fjįrfestingunni “leka nišur” (e. tricle down) til hinna snaušu. Žetta hét įšur, aš molar af boršum auškżfinganna myndu hrjóta nišur til hinna hungrandi. Lyftir ekki flóšiš öllum bįtum jafnt?

Ķsland: Tilraunastofa nżfrjįlshyggjunnar

Ķ 30 įr hefur žetta veriš rįšandi hugmyndafręši eša vištekin viska (e. Washington-consensus) žeirra, sem rįšiš hafa heiminum: Flestra rķkisstjórna, stjórnarstofnana Alžjóšabankans og Alžjóšagjaldeyrissjóšsins og žeirra fjölžjóšaušhringa, sem rįša yfir aušlindum heimsins. Žar aš auki hefur žetta veriš rįšandi hugmyndafręši ķ akademķunni, žar sem rétttrśnašarhagfręši hefur svarist ķ fóstbręšalag viš pólitķska rétthugsun ķ kennslustofunni til žess aš heilažvo ęskuna. Eftir fall kommśnismans įriš 1991 bošaši Bush sr. Bandarķkjaforseti, aš žessi įtrśnašur vęri undirstaša nżrrar heimsskipunar (e. New World Order). Sumir fręšimenn geršu sig aš višundri meš žvķ aš kalla žetta “endalok sögunnar” (Fukuyama). Žśsundįrarķkiš var ķ nįnd.

Vöxtur hins fótfrįa alžjóšafjįrmagns, ķ samanburši viš žęr tekjur, sem raunhagkerfiš (framleišsla į vörum og žjónustu) skapar, hefur nįš allt aš stjarnfręšilegum stęršum į žessum žremur įratugum. Hagfręšinga greinir į um žaš eitt, hvort žetta uppsafnaša fjįrmagn, sem žarf aš skila eigendum sķnum arši, er oršiš tķu eša fimmtįn- sinnum meira en žjóšarframleišsla heimsins (GDP) į įri. Amerķkanar orša žetta svo, aš Wall Street hafi yfirtekiš Main Street. Valdajafnvęgiš hefur meš afdrįttarlausum hętti snśist hinu alžjóšlega fjįrmagni ķ hag, gegn žjóšrķkjum, sem eiga ķ vök aš verjast – og gegn vinnuaflinu. Hinn ótęmandi “varaher hinna atvinnulausu” (svo vitnaš sé ķ Karl Marx), sem hefur gengiš til lišs viš alžjóšhagkerfiš mešal fjölmennustu žjóša heims (Kķna, Indland o.fl.) hefur haft žau įhrif, aš laun verkafólks ķ žróušum rķkjum hafa haft tilhneiginu til aš stašna og samningsstaša verkalżšshreyfingar hefur veikst.

Vilji mašur reyna aš skilja įhrif žessarar “nżju heimsskipunar” – sem er réttlętt meš hugmyndafręši nżfrjįlshyggjunnar og byggš į öfgakenndri trś į yfirburšum hins frjįlsa markašar – er ekki śr vegi aš lķta į ris og fall Ķslands į seinasta įratug sem vķti til varnašar.

Fram undir aldamótin sķšustu var Ķsland tališ vera ķ hópi hinna fimm norręnu velferšarrķkja – aš vķsu vanžróašra en hin fjögur – en meš sömu erfšaeinkenni. Fyrir aldamótin sķšustu komst nż kynslóš nżfrjįlshyggjumanna til valda ķ Sjįlfstęšisflokknum og nįši žar meš forystuhlutverki ķ stjórn landsins ķ rśmlega žrjś kjörtķmabil. Flestir voru einlęgir ašdįendur Thatcher og Reagan og sumir hverjir meš hagfręšigrįšu frį virtum bandarķskum hįskólum. Žeir geršu Ķsland aš eins konar pólitķskri tilraunastofu nżfrjįlshyggjunnar. Aš lokum var žeim hent śt fyrir atbeina fjöldamótmęla (einsdęmi ķ Ķslandssögunni), sem voru kennd viš “potta-og-pönnur” reišra kjósenda, sem höfšu fengiš sig fullsadda af tilraunastarfseminni.

Žegar nżfrjįlshyggjudrengirnir höfšu fest sig ķ sessi, fylgdu žeir gušspjöllunum ķ žaula. Žeir einkavęddu fiskistofnana og afhentu žį fyrirtękjum, sem voru pólitķskt ķ nįšinni. Žessu er helst aš lķkja viš žaš, hvernig hinar rķkulegu aušlindir Rśsslands voru afhentar fįeinum ólķgörkum, sem žar meš öšlušust ómótstęšilegt pólitķskt vald ķ Rśsslandi. Sama įtti viš um Ķsland. Nęst į dagskrį var einkavęšing bankanna og annarra fjįrmįlastofnana. Žaš var yfirlżst stjórnarstefna aš breyta Ķslandi ķ alžjóšlega fjįrmįlamišstöš. Hinir nżju bankaeigendur įttu greišan ašgang aš ódżru lįnsfjįrmagni erlendis (sem byggšist į lįnstrausti rķkisins fram aš žvķ) og margföldušu starfsemi sķna erlendis, uns žeir voru oršnir tķu sinnum stęrri en žjóšarframleišsla Ķslands.

Žetta var langt umfram žaš, sem ķslenska hagkerfiš, ķslenski Sešlabankinn eša greišslugeta ķslenskra skattgreišenda gat stašiš undir. Žegar herti aš į alžjóšlegum fjįrmagnsmörkušum kom į daginn, aš žessi fjįrhagslega spilaborg var į sandi byggš. Žegar hinn kunni fjįrmįlasérfręšingur, Willem Buiter, var spuršur rįša, sagši hann žaš ekki spurningu um hvort – heldur bara hvenęr – spilaborgin mundi hrynja. Sannleiksaugnablikiš kom eftir fall Lehmans Brothers ķ september, 2008. Žaš var neistinn sem kveikti bįliš.

Ķslenska žjóšin varš fyrir žrefaldri kreppu. Fjįrmįlakerfi žjóšarinar hrundi ķ heild sinni. Žjóšargjaldmišillinn lenti ķ frjįlsu falli, žannig aš skuldir fyrirtękja og heimila tvöföldušust nįnast į einni nóttu. Afleišingin varš veršbólga, sem žżddi, aš vextir af lįnum ruku upp ķ į žrišja tug prósenta. Sešlabankinn varš gjaldžrota. Flest fyrirtęki voru tęknilega gjaldžrota. Atvinnuleysiš rauk upp. Mörg heimili, sem höfšu tekiš lįn ķ erlendum gjaldmišli – ašallega unga fólkiš ķ landinu – hafa misst eignir sķnar. Landflótti hinna ungu er hafinn. Og hvert fara flestir? Aftur til Noregs, landsins sem viš yfirgįfum fyrir meira en žśsund įrum – į flótta undan ofrķki rķkisins og ķ leit aš frelsinu.

Efnahagskreppan hefur einnig valdiš djśpri stjórnmįlakreppu – jafnvel stjórnkerfiskreppu. Hin alžjóšlega fjįrsvikamylla, sem sérfręšingar hafa afhjśpaš eftir fall, er svo risavaxin og flókin, aš hśn er langt umfram getu stofnana žjóšfélagsins (t.d. įkęruvalds, eftirlitsstofnana og dómstóla) til aš leysa. Žaš er ótrślegt en satt, aš gjaldžrot ķslensku bankanna žriggja er af žvķlķkri stęršargrįšu, aš žaš nęr inn į listann yfir tķu mestu gjaldžrot fjįrmįlasögunnar. Góšu fréttirnar eru žęr, aš – ólķkt Ķrlandi – uršu ķslensku bankarnir gjaldžrota. Fegin sem žau vildu, var žaš langt umfram getu ķslenskra stjórnvalda aš bjarga bönkunum frį falli. Erlendir lįnadrottnar – ašallega žżskir bankar – hafa žess vegna tapaš morš fjįr. Žaš breytir ekki žvķ, aš skuldasśpan, sem ķslenskir skattgreišendur sitja uppi meš eftir žessa tilraunastarfsemi nżfrjįlshyggjunnar, hefur žżtt atvinnu- og eignamissi fyrir fjölda fólks og lķfskjaraskeršingu fyrir žjóšina ķ heild, mešan hśn er aš vinna sig śt śr skuldafangelsinu.

Hvaša lęrdóma mį af žessu draga? Žennan mešal annars: Aš sleppa lausum eyšileggjandi öflum óbeislašs kapķtalisma, įn žess aš reynt sé aš halda žeim ķ skefjum meš atbeina lżšręšislegs rķkisvalds, leišir til allsherjar ófarnašar. Mešal annarra orša: Skefjalaust frelsi hinna fįu leišir til takmarkana į frelsi hinna mörgu. Mašur sem er sokkinn upp fyrir haus ķ skuldir, er ekki frjįls, er žaš ? Žetta er okkar saga. Žetta er saga margra annarra žjóša. Žaš mun taka okkur Ķslendinga mörg įr aš bęta fyrir žessa skelfilegu tilraun nżfrjįlshyggjumanna meš okkar žjóšfélag. Vonandi finnum viš um sķšir réttu leišina til baka ķ samfélag norręnna velferšarrķkja, žar sem viš eigum heima.

Asni klyfjašur gulli

Žegar viš hugleišum eymd hins snaušu fjölda ķ žrišja heiminum – frį Haiti til Himalaya, eša frį Afrķku til Arabaheimsins – staldra flestir fljótlega viš nišurdrepandi įhrif spillingarinnar, sem blómstar ķ ranni stjórnmįlaforystu og višskiptaforkólfa žessara landa. Žeir sem kynnst hafa smitberandi įhrifum spillingarinnar į ęšstu stöšum, hafa margir hverjir glataš voninni um, aš viš getum upprętt fįtęktina ķ mannheimum į žessari öld, žrįtt fyrir gnótt fjįrmagns og tękni til aš leysa vandann. Hvers vegna er žaš, aš klķkukapķtalismi (e. crony capitalism) ķ bland viš fręndhygli, valdbeitingarstjórn eša einhvers konar erfšalénsveldi, viršist vera rįšandi stjórnarfar vķtt og breitt um heiminn?

Peningarnir tala sķnu mįli. Grķšarlegur aušur, sem safnast hefur į fįrra hendur, fęrir hinni alžjóšlegu fjįrmįlaelķtu grķšarleg völd upp ķ hendurnar. Peningarnir kaupa vald eša ašgang aš valdi; peningarnir kaupa stjórnmįlamenn og flokka; peningarnir kaupa fjölmišla og rįša umręšunni; meš peningum mį kaupa lagasetningu. Žess vegna eru hundruš lobbyista um hvern žingmann į Capitol Hill ķ Washington D.C..

Alžjóšlegir aušhringar – margir hverjir margfalt aušugri og valdameiri en veikburša žjóšrķki – leita kerfisbundiš eftir yfirrįšum yfir aušlindum jaršar: Olķu, gasi, öšrum orkuaušlindum, dżrum mįlmum, frjósömu landi og – ķ vaxandi męli ķ framtķšinni – ómengušu og drykkjarhęfu vatni. Vald helstu aušhringanna spannar allan hnöttinn. Žeir eru oftar en ekki rįšandi į heildsölu- og jafnvel smįsölumörkušum. Žeir hafa sterka vķgstöšu ķ samskiptum sķnum viš haršstjóra žrišja heimsins. Žaš vefst lķtt fyrir žeim aš fį žį til aš lįta aš vilja sķnum – fyrir rétt verš.

Hvers vegna er žaš, žegar örvęntingin loksins knżr hinn undirokaša lżš til uppreisnar gegn kśgurum sķnum, aš fyrstu fréttirnar af hinum brottreknu haršstjórum snśast ęvinlega um aš hafa uppi į leynilegum bankareikningum žeirra ķ Sviss? Eiginkona Ben Ali, haršstjórans ķ Tśnis, sem flśši undan réttlįtri reiši landa sinna į nįšir olķukónganna ķ Saudi-Arabķu, ręndi gullforša Tśnis śr vörslu Sešlabanka landsins og hafši meš ķ farteski sķnu śr landi. Segir žaš ekki sķna sögu, aš žegar fjöldinn loks reis upp ķ örvęntingu og reiši gegn kśgurum sķnum ķ Arabaheiminum – undir fįnum frelsis og lżšręšis – vissu leištogar vestręnna lżšręšisrķkja ekki ķ hvorn fótinn žeir ęttu aš stķga.

Haršstjórarnir reyndust vera skjólstęšingar Bandarķkjamanna, Breta og Frakka. Hverjir hafa vopnaš haršstjórana gegn fólkinu, eša hagnast af vopnasölu til žeirra? Hvort var mikilvęgara, aš haršstjórarnir tryggšu, aš olķan héldi įfram aš renna til aš knżja įfram hagvaxtarvél rķku landanna, eša aš fólkiš fengi sinn sanngjarna hlut af žeim auši, sem nżting žeirra eigin aušlinda skapaši? Höfšu “leynižjónustur okkar” ekki veriš ķ nįnu samstarfi viš starfsbręšur sķna ķ žessum löndum, jafnvel žótt viš vissum fullvel um pyntingarklefana? Sama gamla sagan enn og aftur: Vald sérhagsmunanna, frelsi hinna fįu til aš gręša, eša frelsi hinna mörgu til aš lifa mannsęmandi lķfi? Meš hverjum stöndum viš? Stöndum viš meš fólkinu eša forréttindališinu?

Aušveldi gegn lżšręši

George Soros, ungverski fjįrmįlasnillingurinn, sem lagši breska sterlingspundiš aš velli ķ velheppnašri fyrirsįt įriš 1992 – sagši fyrir skömmu, aš hęttan sem stešjaši aš lżšręšinu, vęri ekki lengur pólitķsk trśarbrögš lišinnar aldar, sem kennd voru viš kommśnisma og fasisma; hęttan sem stešjaši aš fulltrśalżšręšinu vęri sś, aš žaš vęri aš breytast ķ alręši peningaašalsins (e. plutocracy), žar sem kosningarétturinn hefši ekki framar neina merkingu og lżšręšiš hefši umbreyst ķ sżndarveruleika, žar sem peningavaldiš deildi og drottnaši į bak viš tjöldin. Stęrsti hópur kjósenda ķ Bandarķkjunum – hinir óhįšu – eiga enga fulltrśa į žingi. Žįtttaka ķ žingkosningum er išulega undir 30% . Hvers vegna aš kjósa, ef žaš er fyrirfram vitaš, aš žingmennirnir eru leigužż sérhagsmuna?

Kunnur hagfręšiprófessor, Dr. Vivek H. Dehejia, og rannsóknarfélagi viš CESifo ķ München, oršar sömu hugsun svona ķ grein ķ International Herald Tribune (14.04.11):

“Hvort tveggja spilling og ójöfnušur hefur nś žegar eitraš stjórnmįlin svo mjög, aš lögmęti kapķtalismans – markašskerfisins – stafar ógn af. Žetta vekur žrżsting į umbętur, sem snśast um jafnari tekjuskiptingu. Slķkar umbętur draga śr hvatanum, sem knżr įfram gróšavon kapķtalistanna, sem sjįlf var undirrót vaxandi ójafnašar. Naušsyn jafnari tekjuskiptingar og félagslegra śrręša į vegum rķkisins veršur ķ leišinni aš tęki til aš leišrétta öfgar markašaskerfisins. Ķ Bandarķkjunum geršist žetta į u.ž.b. hįlfri öld ķ ašdraganda seinni heimstyrjaldarinnar. Žaš var ekki fyrr en öflug millistétt lét til sķn taka pólitķskt og knśši fram umbętur meš löggjöf, reglusetningu og ströngum višurlögum viš spillingarbrotum, sem žaš tókst aš snķša af verstu öfgar laissez-faire kapķtalismans”.

Hin alžjóšlega fjįrmįlakreppa, sem nś geysar, žar sem skattgreišendur meš atbeina rķkisvaldsins hafa veriš lįtnir borga skuldir banka og fjįrmįlastofnana, vekur einmitt upp alvarlegar spurningar um lögmęti spilavķtis-kapķtalisma af žessu tagi. Ķ žessu samhengi er gagnlegt aš ķhuga hinn óskrįša žjóšfélagssįttmįla (e. social-contract), sem žrįtt fyrir allt, liggur til grundvallar kapitalķsku žjóšfélagi.

Žaš er enginn aš tala um algeran jöfnuš. Flest upplifum viš žaš į ęviferlinum,aš einstaklingarnir eru eins ólķkir og žeir eru margir. Žaš kennir okkur aš meta fjölbreytni mannlegrar tilveru. Žaš vefst fyrir fęstum aš višurkenna, aš frumkvęši einstaklingsins og dugnašur, einstakir hęfileikar og skapandi uppfinningar, veršskulda réttlįta umbun. Flest okkar eru tilbśin aš samžykkja allnokkurn ójöfnuš ķ tekju- og eignaskiptingu, svo lengi sem žaš er réttlętt meš viljanum til aš taka įhęttu og aš taka afleišingum gerša sinna. Svo lengi sem žeir, sem vilja hįmarka gróša sinn, taka įhęttu fyrir eigin reikning og fęrast ekki undan žvķ aš bera sjįlfir tapiš; svo lengi sem fjįrmagnseigendur fara aš settum leikreglum og borga skatta sķna og skyldur til samfélagsins (ķ staš žess aš fela illa fenginn auš ķ skattaskjólum) og sękjast ekki eftir forréttindum ķ krafti aušs og įhrifa – svo lengi sem žetta stenst – mį segja, aš žjóšfélagssįttmįlinn haldi.

Ef hins vegar almenningi er stillt upp viš vegg frammi fyrir oršnum hlut, žannig aš hagnašur góšęrisins var einkavęddur, en skuldir kreppunnar žjóšnżttar – žį er sjįlfur žjóšfélagssįttmįlinn rofinn; lögmęti kapitalismans er žar meš fariš veg allrar veraldar. Ķ einni af sķnum mikilfenglegu sögulegu skįldsögum, Ķslandsklukkunni, lętur Halldór Kiljan Laxness eina af sögupersónum sķnum, Jón Hreggvišsson, segja um réttlętiš, sem danska nżlendustjórnin śtdeildi handa hinum sveltandi lżš: “Vont er žeirra ranglęti, en verra er žeirra réttlęti”.

Ķ sjįvarbyggšunum viš noršanvert Atlantshaf, žar sem menn hętta lķfi sķnu į hafi śti į degi hverjum ķ strķši viš óblķš nįttśruöfl, hefur žaš löngum žótt gott og gilt, aš skipstjórinn fengi žrjį hluti į móti einum hlut hįsetans. Žessi tekjumunur hefur hingaš til žótt nęgur hvati fyrir metnašarfullan sjómann til aš nį stöšu karlsins ķ brśnni. Getur nokkur mašur axlaš žyngri įbyrgš en žį aš bera įbyrgš į lķfi og limum félaga sinna? Hvers virši er eitt lķf?

Aš standast dóm reynslunnar

Beittasta gagnrżnin į norręna módeliš eša evrópumódeliš (e. the i>European social model) er eftirfarandi: (1) Sjįlfvirk śtžensla allsrįšandi rķkisvalds mun aš lokum drepa ķ dróma athafnafrelsi einstaklingsins og lama sköpunarkraft hans meš sama hętti og ķ alręšisrķkjum kommśnista og fasista. Velferšarrķkiš muni žvķ óhjįkvęmilega enda ķ alręši (Hayek). (2) Viš žetta bętist gagnrżni af praktķskum toga. Žvķ er haldiš fram, aš velferšarrķkiš, meš sķnum hįu sköttum til aš fjįrmagna sķvaxandi rķkisśtgjöld, og meš reglugeršabįkni, sem lami allt frumkvęši og sköpunarkraft, muni einfaldlega fara halloka ķ hinni höršu samkeppni, sem geisar į alžjóšlegum mörkušum. Žetta muni leiša til fjįrflótta, tęknilegrar stöšnunar, fjöldaatvinnuleysis og hnignunar. Velferšarrķkiš er, aš sögn, ekki samkeppnisfęrt (Freedman).

Hvernig rķma žessi dómsorš viš stašreyndirnar?

Lķtum fyrst į algengustu mótbįrurnar – aš velferšarrķkiš sé ekki samkeppnishęft. Allt frį aldamótunum seinustu hafa allar alžjóšlegar samanburšarkannanir, hvaša nafni sem nefnast, sżnt aš Noršurlöndin (gjarnan ķ samfloti viš Sviss og žau Asķurķki, žar sem rķkiš rekur virkasta efnahagsstefnu, eins og S-Kóreu og Taiwan) hafa reynst vera “best ķ bekknum”, žegar aš žvķ kemur aš męla samkeppnishęfni. Žetta į viš um įhrif vķsindarannsókna, tękninżjungar, žįtttöku kvenna į vinnumarkašnum, atvinnusköpun, lķtiš atvinnuleysi, ašdrįttarafl fyrir erlenda fjįrfestingu, hagvöxt, hlut śtflutnings ķ žjóšartekjum o.s.frv., o.s.frv...

Hvers vegna? Ég veit, hvernig Olof Palme hefši svaraš žessari spurningu: “Žetta er vegna žess aš viš jafnašarmenn höfum stašfastlega lagt įherslu į langtķmafjįrfestingu ķ mannauš og innvišum samfélagsins.Žetta er vegna žess aš viš leggjum höfušįherslu į jöfn tękifęri fólks meš frjįlsum ašgangi aš gęšamenntun, sem skilur engan śtundan”.

Mér finnst žetta vera fullnęgjandi svar. Annars tala stašreyndirnar sjįlfar sķnu mįli. Skv.įrlegu mati Sameinušu žjóšanna į mannlegum lķfsgęšum eru Noršurlöndin žar ķ fremstu röš. Hiš sama į viš um ašrar žjóšir, žar sem jöfnušur er talinn til dyggša. Ķ nżśtkominni bók (Richard Wilkinson og Kate Picket: The Spirit Level) eru fęrš fyrir žvķ sannfęrandi rök, aš žvķ meiri jöfnušur sem er ķ einu žjóšfélagi, žeim mun heilsuhraustara er fólkiš, nįnast sama į hvaša męlikvarša er męlt: Barnadauši er minni, lķfslķkur lengri, glępir fęrri og sjśkdómar višrįšanlegri, starfsöryggi er meira og almenn vellķšan meiri.

Um martröš Hayeks, nefnilega aš velferšarrķkiš endi ķ alręšisrķki, er žaš eitt aš segja, aš hśn blķfur sem martröš Hayeks. Raunveruleikinn er allur annar. Lżšręšiš stendur djśpum rótum į Noršurlöndum. Žaš hefur satt aš segja aldrei veriš meira sprelllifandi. Lżšręšisleg skošanaskipti og mįlefnaleg umręša er óvķša jafn beinskeytt og ašgangshörš. Norręnu velferšarrķkin hafa ķ reynd nįš aš sameina skert lżšręši, almenn lķfsgęši, öra nżsköpun, félagslegt öryggi og almenna hagsęld. Engar žjóšir ašrar hafa nįš jafngóšum įrangri į jafnmörgum svišum. Frjįlshyggjuleiš Bandarķkjanna stendur žar langt aš baki og viršist nś vera į leiš śt ķ miklar ógöngur vegna hrašvaxandi ójöfnušar og skuldasöfnunar, sem ógnar ķ sķvaxandi męli lķfskjörum millistéttanna. Hörš fįtękt undirstéttarinnar, sem löngum hefur veriš afskipt žar ķ landi, viršist einnig stefna ķ aš versna meš nżjustu nišurskuršarhugmyndum óvina velferšarrķkisins žar ķ landi.

Og hvaš meš frelsiš? Um žaš gildir nokkurn veginn žaš sem Olof Palme sagši ķ einni af hans seinustu ręšum, skömmu įšur en hann var myrtur į götu śti ķ Stokkhólmi įriš 1986:

“Meš žvķ aš tryggja tękifęri allra, įn tillits til efnahags, stéttar eša stöšu, til žess aš afla sér menntunar og žroska hęfileika sķna, erum viš ķ reynd aš fęra śt landamęri frelsisins.”

(Žessi grein er unnin upp śr fyrirlestri, sem höfundur flutti į alžjóšlegu mįlžingi stśdenta viš Tęknihįskólann ķ Ilmenau ķ Thüringen žann 14. maķ, 2011. Mįlžingiš fjallaši um frelsiš, einstaklinginn og samfélagiš.)

Jón Baldvin Hannibalsson

Deila į Facebook

Ummęli viš grein

19.6.2011 09:48:57
Hrafn Arnarson
Bestu žakkir fyrir žessa grein. Žaš er gott aš lesa greinar žar sem vitnaš er ķ Marx ,Erlander og Palme.
12.7.2011 00:50:43
Hjįlmar Sveinsson
Flott grein
8.8.2011 22:08:59
Gunnlaugur Stefįnsson
Sęll Jón

Žakka žér fyrir greinarnar og tķmabęra umręšu. Mikiš er žetta žörf og tķmabęr greining um frelsiš og efnahagslķfiš hjį žér, Jón Baldvin, sem setur stjórnmįlin ķ sögulegt samhengi, en vekur hugsun til sterkra višbragša. Į žessi žróun, sem eykur misrétti, spillingu og aršrįn, aš lķšast? Hvaš gerum viš nśna? Af hverju megnar almenningur ekki ķ mętti frelsis og lżšręšis aš snśa žessari žóun viš? Slķkar spurningar verša krefjandi og ekki svaraš meš žvķ aš benda į doša, afskiptaleysi og tómlęti į tķmum opinna og tęknivęddra samskipta.

Žś segir į einum staš:

"Lżšręšislega įbyrgt rķkisvald og sjįlfstęša dómstóla žarf til aš halda ķ skefjum inngróinni tilhneigingu ķ mannlegu samfélagi, žess ešlis, aš hinir fįu kśgi hina mörgu - ķ skjóli aušs og valds".

Ķ lok greinarinnar bendir žś į hve Noršurlöndunum hefur žrįtt fyrir allt farnast betur en öšrum, sérstaklega ķ samanburši viš Bandarķkin žar sem "hömlulaus einstaklingshyggja og djśprętt tortryggni ķ garš yfirvalda er enn žann dag ķ dag eitt helsta sérkenni bandarķsks žjóšfélags". "Į Noršurlöndunum stendur lżšręšiš djśpum rótum, almenn lķfsgęši, ör nżsköpun, félagslegt öryggi".

Hvaš er žaš ķ žjóšarsįl Noršurlanda sem greinir žau frį öšrum löndum og į sér dżpri rętur en jafnašarstefna Palme og Erlander? Žaš er sišbót Lśthers sem įn efa hafši meiri įhrif į gildismat og lķfskošun, mannskilning og stöšu mannsins ķ samfélaginu en nokkuš annaš. Sišbótin var ķ raun menningarbylting į Noršurlöndum og ekki sķst į Ķslandi. Menntun var ķ öndvegi sišbótarinnar og hefur veriš ašall menningar į Noršurlöndum allt fram į žennan dag eins og Palme og Erlander héldu sķšar į lofti. Og žessi rękt viš menntun, menningu og įbyrgš fór fram į bašstofulofti alžżšunnar meš heimilisfesti ķ kirkjunni allt frį frumbżlisįrum sišbótarinnar. Mannskilningur sišbótar Lśthers byggist į įbyrgš, ekki einvöršungu įbyrgš į sjįlfum sér og eigin gjöršum, heldur virkri samfélagsįbyrgš sem viršir mannhelgi. Žetta žrennt: mannhelgi, menntun og įbyrgš hafa veriš hornsteinar norręnnar menningar og stjórnmįla og sękja afl sitt til lśtherskrar sišbótar. Žetta er žaš sem öšru fremur hefur "haldiš ķ skefjum ingróinni tilhneigingu ķ mannlegu samfélagi til aš kśga" meš jįkvęšum formerkjum, af žvķ aš žaš er skyldugt, göfugt og fallegt aš elska Guš og nįungann. Og žaš reynir og ręktar mašurinn frammi fyrir altarinu ķ kirkjunni. Menntun og įbyrgš ręktar viršingu. Mannskilningur sišbótarinnar hefur mannhelgi į kristnum forsendum aš grundvelli sem Noršurlöndin hafa um fram allt haft ķ öndvegi.

Einstaklingshyggja sišbótarinnar er skżr, žar sem įherslan er į beint samband į milli Gušs og manns, en alltaf ķ krafti samfélagsįbyrgšar, mašurinn ķ heiminum sem elskar nįungann.

Žaš veršur ekki horft framhjį žessum stašreyndum žegar hin pólitķska saga į Noršurlöndum er greind. Er žaš tilviljun, aš einmitt žegar kirkjan og sišbótargildin eiga ķ vök aš verjast į Ķslandi, žį hrynur hiš efnahgaslega- og póltķska kerfi ķ landinu og hiš félagslega velfaršarkerfi į undir högg aš sękja, en heldur velli į Noršurlöndunum?

Žaš er alltof ódżr söguskilningur og ruglar alla skynsamlega umręšu ķ rķminu aš "afgreiša" Lśther sem spilltan ķhaldsmann, af žvķ aš hann męlti gegn bęndauppreisninni į sķnum tķma. Stjórnmįl snśast öšru fremur um lķfsskošun sem nęrist af andlegum rótum og kemst ekki hjį aš horfa fram hjį mętti trśarinnar og hins félagslega bošskapar sem ķ henni felst. Og ķ praktķskum efnum greindi Lśther einmitt svišin tvö, hiš andlega og veraldlega, en Guš rķkir yfir bįšum, sem undirstrikar įhersluna į įbyrgšina gagnvart Guši og nįunganum meš mannhelgi ķ öndvegi og menntun til skilnings og žroska. Žessi einangrun póltķkskrar umręšu į Ķslandi sķšustu įratugi frį andlegum og félagslegum rótum sķnum hefur veikt hana verulega og sett ķ tómarśm og gert oft marklausa. Stjórnlagarįšiš, sem nżlega hefur lokiš störfum, og telur sig hafa bśiš til nżja "stjórnarskrį", viršist ekki hafa velt žessu mikiš fyrir sér, enda ekki viš žvķ aš bśast ķ kapphlaupi viš tķmann. Žaš er vont aš bśa žjóšfélagi nżja stjórnskipan ķ tķmažröng.

En žaš er einmitt žetta sem jafnašarmenn geršu og gera į Noršurlöndum, aš žeir taka upp žessi rótgrónu gildi sišbótarinnar og festa ķ sessi į hinu veraldlega sviši, ž.e. mannhelgi, įbyrgš og menntun og stašfesta sem hornsteina žjóšskipulagsins. Žar meš veršur til sįttmįli meš djśpar rętur. Žess vegna gat Erlander sagt: "Markašurinn er žarfur žjónn, en óžolandi hśsbóndi". Žess vegna er spilling og ójöfnušur óžolandi, einnig "aš hagnašur góšęris sé einkavęddur, en skuldir kreppunnar žjóšnżttar" og "aršurinn safnist į fęrri hendur" ķ norręnu samfélagi. Žess vegna er mögulegt "aš halda inngróinni tilhneigingu gręšginnar ķ skefjum". Af žvķ aš žaš strķšir gegn rótgrónu gildismati žjóšfélagssįttmįlans sem hvķlir į kristnum kęrleiksgildum og er öšruvķsi en margra annarra žjóša eins og Bandarķkjanna. Forseti Bandarķkjanna bošar huggun og lķkn andspęnis skelfilegum vošaverkum meš žvķ aš heita hefnd į hefnd ofan. Jafnašarmenn ķ Noregi boša sókn til frelsis og lżšręšis "meš įst ķ hjarta og bros į vör". Hér skilur ķ milli mannskilningur sem ekki veršur śrskżršur nema meš žvķ aš sękja ķ sögu kristinnar trśar į Noršurlöndum sem lagši grunn aš sįttmįla sem enn er viš lķši į Noršurlöndum. En til žess aš slķkur sįttmįli megi styrkjast, žį verša Ķslendingar aš žekkja sögu sķna og rękta žaš sem best hefur reynst.

Žś hefur lagt žar mikiš aš mörkum og įtt žakkir skyldar. Haltu įfram aš hamra jįrniš. Öšruvķsi veršur žaš ekki nógu heitt.
Meš kęrum žökkum
Gunnlaugur ķ Heydölum
28.8.2011 07:54:12
Heišar Lind Hansson
Sęll Jón Baldvin,

Verulega góš grein. Mér žykir leitt aš žessi hugvekja hafi ekki fengiš mikla athygli.

Ójöfnušurinn er böl og undirrót grķšarlegra meinsemda ķ mörgum samfélögum nśtķmans. Ég var verulega hugsi um tengsl einstaklingshyggju og ójöfunšar viš óeirširnar sem hér (ķ London) geisušu fyrr ķ mįnušinum.

Ég deili žessu į Facebook.

Bestu kvešjur,
Heišar Lind

Skrifa ummęli

Nafn
Netfang
Skilaboš
Skrįšu inn žetta orš
ķ žennan reit