10.3.2017

Rķkharšur Jónsson, minning

Rķkharšur ljónshjarta- žaš hét hann alla vega mešal okkar, ašdįenda hans fyrir vestan. Stundum Rikki hinn ósigrandi. Žaš leikur enn ljómi um nafniš, 66 įrum eftir aš hann – nįnast einn sķns lišs – sigraši ólympķumeistara Svķa ķ landsleik ķ knattspyrnu įriš 1951 – 4:3.

Loksins höfšu Ķslendingar sannaš, žar sem į reyndi, aš žeir vęru engir eftirbįtar annarra Noršurlandažjóša. En af žvķ aš knattspyrna į aš heita hópķžrótt, var žetta einstaklingsafrek žeim mun ótrślegra. Hvķlķkur galdramašur. Óvišjafnanlegur. Į žessum 90 mķnśtum skrįši Rķkharšur nafn sitt óafmįanlega į spjöld Ķslandssögunnar. Hafi nokkur einstaklingur gerst fyrirmynd og įtrśnašargoš heillar kynslóšar hins unga lżšveldis, žį var žaš hann: Skagamašurinn frękni.

Seinna – löngu seinna – įtti ég eftir aš kynnast honum sem bęjarfulltrśa og forystumanni okkar jafnašarmanna į Akranesi, og sķšar ķ Vesturlandsskjördęmi. Viš vorum óneitanlega stoltir af žvķ – jafnašarmenn – aš eiga slķkan afreksmann ķ okkar röšum. Ég gantašist stundum viš hann, aš žaš hefši komiš śr höršustu įtt, aš hann – erkikratinn – hefši leikiš stjörnuliš fyrirmyndarrķkis jafnašarstefnunnar svona grįtt. Gott ef žaš žyrfti ekki aš efna til sérstaks sįttafundar ķ Alžjóšasambandinu fyrir vikiš.

Rķkharšur Jónsson var gegnheill drengskaparmašur, sem kvaš aš, hvar sem hann haslaši sér völl. Hann unni sinni heimabyggš og lagši fram krafta sķna óskerta til aš gera hennar hlut sem mestan. Enda bar hann hróšur hennar hvert sem hann fór.
Viš, ķslenskir jafnašarmenn, kvešjum afreksmanninn meš eftirsjį, ašdįun og djśpri viršingu. Viš vottum fjölskyldu hans og vinum okkar dżpstu samśš.

Jón Baldvin Hannibalsson fv. formašur Alžżšuflokksins